Učiti iznova ili učiti po prvi put kako postati voda

Prije 3,5 milijarde godina Voda je dala početak života na Zemlji. U međuvremenu, antropocentrični kapitalistički pogled razvio je sliku o njoj kao o beživotnom i bezbojnom ekonomskom resursu, razvijajući pri tome mit o ljudskoj nadmoći.

Gradimo velike i male riječne brane, nasipe, kanale i odvodne sisteme. Tako se tijela, ljudska, drugih živih i neživih bića, suše dok upumpavamo zemlju. Tijela, ljudska, drugih živih i neživih bića, utapaju se u porastu mora i porastu temperatura dok upumpavamo zrak. Tijela, ljudska, drugih živih i neživih bića truju se i prerano umiru dok upumpavamo vodu.

Baš kao što su ljudi većinski sačinjeni od vode, tako su i tri četvrtine drugih živih i neživih bića mokri i plavi. Voda se infiltrira i naseljava zrak koji udišemo i zemlju koju obrađujemo. Kao ljudi, ne posjedujemo ekskluzivno pravo na vodu. Mi smo tijela sačinjena od vode, baš poput rijeka, drveća i svih ostalih, drugih živih i neživih bića.

Ljubav je hermeneutika društvenih promjena, prema tvrdnji Sandovala. 1 Za Tanyu Berokoff, učiteljicu govorne komunikacije i cjeloživotnog pratioca životinja, „zadatak stvarne ljubavi nije emocionalna potreba kako bi se zaljubilo, već biti iskreno voljen od strane drugih”. 2

Možemo li iskreno biti voljeni od strane drugih živih i neživih bića? Možemo li iskreno voljeti druga živa i neživa bića?

Možemo li učiti iznova ili učiti po prvi put, kako biti iskreno voljeni i kako iskreno pružiti ljubav ljudima, drugim živim i neživim bićima.

Biti iskreno voljen i voljeti vodu. Postati voda.

Kumjana Novakova
Diogo Pereira

„Kapitalizam komunicira i nameće pogled na tijelo kao na ostrvo. Izolovano. To je proces stvarnog osiromašenja, jer se tijelo, naše tijelo proširuje i povezuje te crpi svoj život, svoju energiju iz okolne atmosfere." Ovo su uvodne riječi Silvije Federici u filmu Angele Anderson koji otvara naš drugi outreach program. Spajanjem kinematografije, kulturoloških istraživanja te ekofeminizma, kroz prepletanja faktičnog, fikcionalnog i fabularnog, oba filmska i dokumentarna postaju povezana u međusobnoj interakciji kako bi se ostvario realizam mogućeg. Stoga, ekofeminizam u kinematografiji otvara mogućnosti za nove oblike narativne i imaginative artikulacije, za djelomične narative, kontra-narative i ne-narative, za sukobljene i neharmonične, za radikalni konektivizam te zasigurno i za „rizično čitanje“.

Naš drugi outreach program pod nazivom Faktično, Fikcionalno i Fabularno: Zajedničko utjelovljenje - utjelovljuje te predstavlja vlastito utjelovljenje mogućeg i zamišljenog zajedničkog svijeta. Zajedničkog svijeta koji otvara prolaze i prelaze namjernih i nenamjernih preloma zbog kojih prelazimo sa naučno-istraživačkog znanja iz filmskog i esejističkog svijeta na autohtona feministička znanja, rascjepe koji nas tjeraju da krenemo novim putevima i promijenimo metode praćenja.

Rascjepi i prolazi zajedničkog utjelovljenja kao aktivne intervencije na tkivu društva, socijalnom, političkom, kulturnom i tjelesnom.