Pi\u0161e: Gorana Mlinarevi\u0107<\/b><\/p>\n
Svojevrsna filmska trilogija Nike Autor koja \u0107e otvoriti Pravo Ljudski Film Festival, 17. Izdanje (PLJ17) direktno se bavi takozvanom Balkanskom migracijskom rutom i ljudima koji su prisiljeni da je pre\u0111u. Koriste\u0107i formu filmskih novosti kao oru\u017eja klasne borbe, autorica nam ukazuje na postojanje ljudi u pokretu kao specifi\u010dne potla\u010dene i obespravljene klase. Ovim \u010dinom insistira na napu\u0161tanju neoliberalnih, u javnosti dominantnih, shva\u0107anja migracija preko identitarno-individualisti\u010dke kapitalisti\u010dke matrice<\/a> te ih smje\u0161ta unutar klasne borbe.<\/p>\n Ljudi u pokretu nisu tamo neki drugi koji prolaze pored nas i koji su nam navodno prijetnja, bilo ekonomska ili fizi\u010dka, ili eventualno ljudi vrijedni sa\u017ealjenja, ve\u0107 su politi\u010dki subjekti koji se bore za svoja prava na bolji \u017eivot. Jedino solidarna klasna borba nas sve osloba\u0111a okova kapitalizma.<\/p>\n Koriste\u0107i se, kako sama ka\u017ee<\/a>, otvorenom esejisti\u010dkom formom koja ne pretenduje objektivnosti Nika Autor nas u Filmskim novostima 670 – Crvene \u0161ume<\/i><\/a>,<\/i> Filmskim novostima 4517 – Preko vode do slobode<\/i><\/a> i Filmske novosti 2021 – Ovdje imam fotografiju<\/i><\/a> upoznaje sa na\u010dinom \u017eivota na koji su ljudi u pokretu prinu\u0111eni da se priviknu, ali i njihovim razmi\u0161ljanjima o putu koji prelaze. Kako su granice upravo nasilni elementi preko kojih se stvara klasa obespravljenih ljudi u pokretu, trilogija oslovljava nehumanost i okrutnost \u017eilet-\u017eica, nedozvoljenih pushbackova<\/i><\/a> i neka\u017enjivog nasilja grani\u010dne policije.<\/p>\n Me\u0111utim, autorica vrlo jasno izbjegava da od aktera filmova pravi pasivne \u017ertve kojima je potrebno na\u0161e nadmjeno dobro\u010dinstvo, jer dobro\u010dinstvo se \u010desto prodaje za solidarnost<\/a>, a ustvari se bavi nama samima i na\u0161im osje\u0107anjima da smo iznad nekoga. Naprotiv, autorica jasno postavlja aktere kao svjesne politi\u010dke subjekte, svjesne svog obespravljenog polo\u017eaja, ali i politi\u010dke mo\u0107i solidarnosti. U Filmskim novostima 4517 \u2013 Preko vode do slobode<\/i>, glavni protagonist Zeid ne samo da se, izme\u0111u ostalih, poziva na Marxa i Schopenhauera ve\u0107 jasno nagla\u0161ava poziciju mo\u0107i preko slobode kretanja koju osoba za kamerom koja ga snima ima. Tako\u0111er, priznaje da bez hrabrosti i solidarnosti dvije mlade \u017eene nije siguran da bi uspio sti\u0107i do Be\u010da, gdje se u trenutku snimanja nalazio. Njegova poimanje solidarnosti podudara se s onim o kojem pi\u0161e Jelka Zorn<\/a>, univerzitetska profesorica sa Univerziteta u Ljubljani koja kroz svoje feministi\u010dko participativno akcijsko istra\u017eivanje kombinira solidarne aktivnosti koje su usmjerene na prevenciju pushbackova na Balkanskoj ruti i gra\u0111anski neposluh protiv nepravi\u010dnih zakona, a koji je usmjeren protiv policijskog nasilja i sistema kontrole na granicama. Prema Zorn, prakse solidarnosti moraju postati protest protiv nasilja nad ljudima u pokretu.<\/p>\n Koriste\u0107i esejsku formu koja joj dopu\u0161ta nejasno\u0107e i otvoreni kraj, Nika Autor u svojim Filmskim novostima 4517<\/i> ostavlja Zeida da se dalje bolje bori protiv nevidljivosti kao nedokumentirana osoba. Nije nam jasno da li je u toj borbi sam, ali ako trilogiju gledamo kao cjelovitu, shvatamo da Nika Autor puno vi\u0161e solidarnost pripisuje \u0161umama kao politi\u010dkom prostoru koji pru\u017ea uto\u010di\u0161te i skriva ljude u pokretu od policijskog nasilja nego li trenutno ljudima. Jer na kraju dana, i protagonisti iz Filmskih novosti 2021 samo nestaju bez traga. Mi koji smo bili na ruti s njima, prebacujemo se na nove slu\u010dajeve kojima treba na\u0161e dobro\u010dinstvo, rijetko ili gotovo nikako ulaze\u0107i u klasnu borbu sa mo\u0107nicima, a mo\u0107nika je \u010ditav jedan sijaset (od lokalnih vlasti, preko dr\u017eavnih \u2013 bilo na\u0161ih ili susjednih \u2013 do Evropske komisije, IOM-a i drugih me\u0111unarodnih organizacija; od obi\u010dnih nasilnika, preko lokalne do grani\u010dne policije).<\/p>\n Interesantno je da se ba\u0161 oko migracija i ljudi u pokretu \u010desto pri\u010da o solidarnosti bez da iko u stvarnosti propituje zna\u010denje te ideje. U principu kao i ideja slobode, ideja solidarnosti<\/a> nije uniformno shva\u0107ena niti primijenjena. Tako se u zadnje vrijeme \u010dak i birokratija EU \u010desto koristi pojmom solidarnosti<\/a>, ali u tom kontekstu taj pojam ustvari samo ozna\u010dava dalje produbljivanje nejednakosti i zajedni\u010dku upotrebu nasilja.<\/p>\n \u010cesto se i dobro\u010dinstvo, pa \u010dak obi\u010dna ljubaznost, brkaju sa konceptom solidarnosti. Me\u0111utim postkolonijalna teorija je ve\u0107 odavno u tim oblicima dobro\u010dinstva, naro\u010dito u kontekstu humanitarne pomo\u0107i koju \u201ezapadni svijet\u201c pru\u017ea \u201enerazvijenim zemljama\u201c prepoznala rasizam i ponovno uspostavljanje vertikalnih kolonijalnih odnosa mo\u0107i<\/a>. Na \u017ealost, o ovome se rijetko diskutira kada se radi o Balkanskoj ruti i pru\u017eanju humanitarne pomo\u0107i usmjerene ka ljudima u pokretu.<\/p>\n \u010cak i kada dobro\u010dinstvo ipak preraste u poku\u0161aje politi\u010dkog djelovanja, rijetko kada se to odvija kroz osvije\u0161tenu solidarnu klasnu borbu. Radije, zbog neoliberalnih identitarno-individualisti\u010dkih okvira u kojima se aktivnosti odvijaju, \u010desto se ne preispituje odnos mo\u0107i: i dalje ljudi u pokretu ostaju samo pasivne i nevidljive \u017ertve bez bilo kakvog politi\u010dkog subjektiviteta. Posljedi\u010dno, ono \u0161to se trenutno naziva politi\u010dkom solidarno\u0161\u0107u u kontekstu ljudi u pokretu, je isto kao i dobro\u010dinstvo, zna\u010dajno oblikovano nejednakim odnosima mo\u0107i i daleko je od formiranja politi\u010dkog partnerstva o kojem Yassin al-Haj Saleh govori u svojoj kritici solidarnosti<\/a>.<\/p>\n Ali s druge strane, bitno je naglasiti da se do jednakosti ne mo\u017ee do\u0107i tako \u0161to \u0107emo svi \u010dekati da svi postanemo jednako obespravljeni. To se nikada i ne\u0107e desiti jer kroz historiju svjedo\u010dimo da se dru\u0161tvena raslojavanja definiraju oko raznih matrica, bile one materijalne ili imaginarne. Kapitalizam jedino mo\u017ee opstati preko konstantnog pravljenja strukturalnih razlika. Samim tim smo du\u017eni\/e podi\u0107i glas i djelovati protiv fa\u0161isti\u010dkih i rasisti\u010dkih politika zatvorenih granica.<\/p>\n Moramo koristiti prostor koji imamo, ili koji mo\u017eemo osvojiti, da se glasno usprotivimo tim i takvim politikama. Moramo biti politi\u010dni\/e, ali istovremeno moramo uvijek biti svjesni\/e svojih privilegija i dobro paziti da ih ne koristimo za uspostavljanje odnosa mo\u0107i. U tom pogledu feministi\u010dka autorica bell hooks<\/a> nas u\u010di da politi\u010dka solidarnost ne mo\u017ee biti bazirana na kulturolo\u0161ki dominantnoj ideologiji, nego se upravo stvara kroz komunikaciju u situacijama u kojima se pojavljuju ideolo\u0161ke razlike. Uzimaju\u0107i u obzir razlike, solidarnost je vrsta politi\u010dkog savezni\u0161tva i (obe\u0107anja) politi\u010dkog djelovanja kroz koju izra\u017eavamo na\u0161u empati\u010dnu podr\u0161ku drugome. Savezni\u0161tvo i djelovanje odre\u0111uju se u dvosmjernoj komunikaciji tokom na\u0161ih interakcija.<\/p>\n U ovoj Trilogiji Nika Autor nam omogu\u0107ava \u010duti i glas potla\u010denih istovremeno osvje\u0161\u0107uju\u0107i privilegiranu poziciju onog ili one iza kamere, upozorava nas da moramo razmi\u0161ljati o zna\u010denju i prakticiranju solidarnosti, te da je krajnje vrijeme razmi\u0161ljati o na\u010dinima na\u0161e zajedni\u010dke klasne borbe.<\/p>\n Nike Autor<\/a> je \u010dlanice aktivisti\u010dkog kolektiva Obzorni\u0161ka fronta<\/a> koji kori\u0161tenjem formata filmskih novosti ili filmskog \u017eurnala kao subverzivne dokumentarno-esejisti\u010dke filmske prakse nastoji ponovo aktuelizirati ovaj filmski oblik, kori\u0161ten u radni\u010dkom pokretu prije Drugog svjetskog rata i tokom politi\u010dkih pokreta krajem 1960-tih<\/a>, kao oru\u017eje u klasnoj borbi. Na ovom zadatku Obzorni\u0161ka fronta posve\u0107eno radi vi\u0161e od deceniju.<\/p>\n Trilogija Nike Autor se prikazuje 17. 9. 2022, u 19h, u kinu Meeting Point. Nakon filma slijedi razgovor izme\u0111u aktivistkinja sa Balkana \u201cNa ruti solidarnosti\u201d.<\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Pi\u0161e: Gorana Mlinarevi\u0107 Svojevrsna filmska trilogija Nike Autor koja \u0107e otvoriti Pravo Ljudski Film Festival, 17. Izdanje (PLJ17) direktno se bavi takozvanom Balkanskom migracijskom rutom i ljudima koji su prisiljeni da je pre\u0111u. Koriste\u0107i formu filmskih novosti kao oru\u017eja klasne borbe, autorica nam ukazuje na postojanje ljudi u pokretu kao specifi\u010dne potla\u010dene i obespravljene klase….","protected":false},"author":1,"featured_media":2358,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-2360","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":[],"yoast_head":"\n