Mo\u017eda se ni u jednoj drugoj zemlji gradovi ne uni\u0161tavaju pa se ponovo grade tako zadivljuju\u0107im tempom kao u Kini. Zbog mehanizama globalne ekonomije i procesa modernizacije, kineski gradovi se mijenjaju velikom brzinom i u kratkom vremenu. Posljedica u\u017eurbane izgradnje je urbana hiperprodukcija. Kao rezultat urbanizacije, uni\u0161tava se stara i istorijska infrastruktura i nastaje veliki broj novih gradova, izgra\u0111enih za milionsku populaciju. No gradovi su jedva naseljeni. Umjetni\u010dko-nau\u010dno istra\u017eivanje Elle Raidel bavi se ovim gradovima duhova i istra\u017euje klju\u010dno pitanje kako efekti maksimizacije profita kapitala uti\u010du na na\u0161e \u017eivotne uslove.<\/p>\n
Ajfelov toranj, Jelisejska polja, veli\u010danstvene fontane i o\u0161i\u0161ane \u017eivice stoje na maglovitoj ki\u0161i Tianduchenga. Stambeni kompleks koji se nalazi u predgra\u0111u kineskog megalopolisa Hangzhou jedno je od bezbrojnih lokacija u nastajanju, uglavnom nenaseljenih, koje su nastale preko no\u0107i zahvaljuju\u0107i brzim spekulacijama nekretninama. Neboderi, parking prostori, ba\u0161te. Urbana predstava ni\u0161tavila.<\/p>\n
Bez komentara posmatramo prazne nebodere, radove ru\u0161enja i prave prodajne obilaske u stambenim parkovima. Dokumentarne scene se prekidaju i dekonstrui\u0161u ironi\u010dnim igranim dramatizacijama. U film je utkana izmi\u0161ljena pri\u010da o Charlesu, koji \u017eivi na periferiji metropole Chongquing u praznom hotelu kojem prijeti ru\u0161enje. Razli\u010diti nivoi naracije prelivaju se jedan u drugi. Raidel pu\u0161ta izmi\u0161ljenog Charlesa da luta kroz stvarnu scenografiju ru\u0161evina, stvarnost i fikcija se mije\u0161aju na vi\u0161e na\u010dina. Glumac zapravo \u017eivi u praznom hotelu. Pripadao je njegovim roditeljima i jo\u0161 uvijek stoji uprkos godinama starom obavje\u0161tenju o ru\u0161enju. Ella Raidel je film snimala bez dozvole. Necenzurisani pogled i otvaranje diskurzivnog prostora kroz poluigrane scene \u010dine film izvanrednim.<\/p>\n
Novi gradovi duhova su heterotopije, mjesta razli\u010ditosti u kojima se kolektivna ma\u0161ta i snovi manifestiraju kao nepostoje\u0107i u praznini, iscrpljenosti i uskoro zaboravljenim ru\u0161evinama. Film istra\u017euje kompleksnost sada\u0161njosti koju oblikuje globalna kulturna i ekonomska razmjena. Raidel koristi poetski esej film kao metodu i eksperimenti\u0161e s novim oblicima naracije te istovremeno kritikuje normativne reprezentacije.<\/p>\n
Da bi se mogla ispri\u010dati paradoksalna logika ovih izgubljenih prostora potrebno je raditi s hibridnom filmskom formom i eksperimentirati sa filmskim jezikom i naracijom koji \u0107e se u tu svrhu kreirati u razli\u010ditim stilovima i \u017eanrovima. Koriste\u0107i kombinaciju drame, rekonstrukcije i prona\u0111enog slikovnog materijala, kori\u0161teni su i stvarni i fiktivni narativni elementi. Jedinstvenost istra\u017eivanja je u tome \u0161to kroz primjenu umjetnosti i znanja omogu\u0107ava diskurzivni prostor u kojem se spajaju istra\u017eivanje, analiza, metoda, misao i referenca. Svi ovi parametri su utkani u narativ koji naizmeni\u010dno spaja dokumentarno i fikciju.<\/p>\n
U Gomili duhova rediteljka razvija pri\u010du o gradu budu\u0107nosti na ve\u0107 pomenuta dva nivoa: s jedne strane, \u010disto dokumentarni pristup nam pokazuje \u0161ta se de\u0161ava i dopu\u0161ta da slike govore same za sebe. S druge strane, me\u0111utim, gledamo i glumce koji se pretvaraju u izmi\u0161ljene stanovnike imaginarnog grada. U po\u010detku nam se predstavljaju na svojim audicijama, a potom postaju izmi\u0161ljeni stanovnici nekog imaginarnog grada. U tim trenucima, dokumentarni pristup ulazi u melanholi\u010dnu medijalnu ali i meditativnu fikciju. Most Waterloo (Mervyn LeRoy, 1940) \u2013 Charlesov omiljeni film \u2013 se stalno citira i slu\u017ei kao dragocjena veza izme\u0111u pro\u0161losti i sada\u0161njosti, kao slika epohe koja vi\u0161e ne postoji, ali koja se i danas osje\u0107a \u017eivom. Grad koji tek treba da se izgradi je istovremeno i grad u kojem je pro\u0161lost ostavila neizbrisive tragove. Kroz kontinuirano smjenjivanje stvarnosti i fikcije izla\u017ee se sna\u017ena kritika kapitalizma, \u017eelje za \u201ezaradom novca\u201c, \u010desto na \u0161tetu prirode i \u010dovjeka. Gomila duhova govori sama za sebe. I to \u010dini istovremeno direktnim i simboli\u010dkim jezikom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Mo\u017eda se ni u jednoj drugoj zemlji gradovi ne uni\u0161tavaju pa se ponovo grade tako zadivljuju\u0107im tempom kao u Kini. Zbog mehanizama globalne ekonomije i procesa modernizacije, kineski gradovi se mijenjaju velikom brzinom i u kratkom vremenu. Posljedica u\u017eurbane izgradnje je urbana hiperprodukcija. Kao rezultat urbanizacije, uni\u0161tava se stara i istorijska infrastruktura i nastaje veliki…","protected":false},"author":1,"featured_media":2108,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-2376","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":[],"yoast_head":"\n