Deset filmova kojima je zajedni\u010dko da se na razne na\u010dine i uz kriti\u010dki, a katkad i humoristi\u010dki, bave historijom publici je ponu\u0111eno u okviru specijalne programske sekcije nazvane Historija, ina\u010de: Kriti\u010dke kartografije. <\/i>Jedan film je veoma duga\u010dak, jedan dugometra\u017eni, dva su trajanja od oko sat vremena a \u0161est je kratkometra\u017enih. Naj\u010de\u0161\u0107e su dokumentarni, \u010desto edukativni, ponekad satiri\u010dni, eksperimentalni, osobni ili potpuno promatra\u010dki \u2013 u svakom slu\u010daju, osvjetljavaju povijesne momente sa raznolikih strana i nerijetko ih krasi jak autorski rukopis. Poveznicu \u010dine propitivanje povijesti iz sada\u0161nje perspektive i promi\u0161ljanje kakav i koliki je njen utjecaj na dana\u0161nje misli, \u017eivote, filozofije…<\/p>\n
Prvi film koji \u0107e biti prikazan u okviru sekcije je petnaestominutni monolo\u0161ki elaborat o jedinstvenom zdanju Haskel Free biblioteke i operne ku\u0107e na granici izme\u0111u SAD i Kanade. Gra\u0111evini koja se nalazi na 45. paraleli jednako se mo\u017ee pristupiti iz obje dr\u017eave i sve dok iza\u0111ete u onu dr\u017eavu iz koje ste do\u0161li nikome ne\u0107ete biti sumnjivi. U \u010dudnim recentnim vremenima slu\u017eila je u razli\u010dite legalne, polulegalne i nelegalne svrhe. Kontradikcija izme\u0111u granica i zakona dvaju dr\u017eava inspirirala je redatelja da ovo mjesto pove\u017ee sa vi\u0161e nemilih doga\u0111aja koji su se de\u0161avali sa dvije strane razli\u010ditih granica kumuliraju\u0107i dilemu po kojem zakonodavstvu suditi ubojstva. I de\u0161avanja i dileme brzo i elokventno iznosi narator, film se zove 45. paralela<\/i><\/b> a autor je Lawrence Abu Hamdan<\/b>.<\/p>\n
Eksperimentalni kratki film Assafa Grubera <\/b>Nikad se ne vra\u0107aj (Never come back)<\/i><\/b> preispituje razli\u010dite percepcije umjetnosti. Gologuzi harmonika\u0161 \u010dija tugaljiva, piskutava harmonika zvu\u010dno prati cijeli film, tra\u017ei inspiraciju u muzejskom skladi\u0161tu slika i skulptura. Kao u zatvoru, na sve strane su re\u0161etke i on prilazi razli\u010ditim odjeljcima izvla\u010de\u0107i ulja na platnu i premje\u0161taju\u0107i skulpture, tra\u017ee\u0107i ono besmrtno djelo koje \u0107e ga potaknuti na sviranje. Ko tra\u017ei taj i na\u0111e, tako da se tugaljivo piskutanje lagano pretvara u melodiju i uskoro prepoznajemo nekada veliki hit Voyage, voyage <\/i>od Desireless<\/b>. Kako li je, i da li je, tekst ove pjesme povezan sa slikama zato\u010denim u skladi\u0161tu?<\/p>\n
Kroz telefonske razgovore oca i sina koji se \u010desto prekidaju uslijed lo\u0161e veze saznajemo o \u017eivotnim putevima Sirijaca Khaleda Abdulwakeda<\/b>, redatelja filma Podloga (Background)<\/i><\/b>,<\/i> i njegovog oca Saadallaha<\/b>. Na ekranu je naj\u010de\u0161\u0107e proces digitaliziranja starih o\u010devih fotografija i ubacivanje o\u010devog lika u ovovremene fotografije i, tu i tamo, prizori neba ili krajolika. I otac i sin su se, u razmaku od 6 desetlje\u0107a, obreli u Njema\u010dkoj, na studiju \u2013 otac kao mladi\u0107 \u017eeljan znanja koje bi kod ku\u0107e rado koristio u naftnoj industriji, a sin kao izbjeglica \u010dija je jedina \u017eelja da izbavi starog oca iz zemlje u kojoj hara rat. U nastojanju da mu priskrbi azil, sin obilazi gradove i ustanove u kojima je otac \u017eivio i studirao i redovito ga obavje\u0161tava o nalazima. U ovom se procesu otkriva bogat arhivski materijal koji svjedo\u010di o zaboravljenom vremenu kada su napredne dr\u017eave pomagale studentima iz onih siroma\u0161nih da steknu stru\u010dno obrazovanje, nau\u010de jezike i vrate se u svoju zemlju. Razgovore pune tuge i ljubavi prekidaju detonacije a gledatelju je ostavljeno da sam zaklju\u010di o tome kako bi pri\u010da mogla zavr\u0161iti.<\/p>\n
U samotnom pravoslavnom manastiru na Atos planini redatelj Neritan Zinxhiria<\/b> na\u0161ao je \u010dudesno blago – kolekciju staklenih fotografskih plo\u010da koje je jedan od monaha napravio po\u010detkom dvadesetog vijeka. Neko od rijetkih posjetitelja ovdje je zaboravio kameru a redovnik Prokopius<\/b>, koji je tu bio na cjelo\u017eivotnoj slu\u017ebi, fotografiraju\u0107i prizore iz redovni\u010dkog \u017eivota stvorio je svjedo\u010danstvo o davnini \u010diju je vremensku udaljenost te\u0161ko pogoditi. Zinxhiria<\/b> je sli\u010dne prizore, jer u manastiru Simonopetra vrijeme kao da stoji, snimao super osmicom i po povratku svoje dojmove sa meditativne pustolovine uobli\u010dio u kratki film Svjetlo svjetla (Light of Light)<\/i><\/b>.<\/i> Kombiniranjem nekih od 3000 sa\u010duvanih i restauriranih fotografskih plo\u010da i vlastitih snimaka napravio je crno-bijelu pri\u010du o bezvremenosti duhovnog \u017eivota.<\/p>\n
Mila Zhluktenko<\/b> i Daniel Asadi Faezi <\/b>snimili su kratki promatra\u010dki film Bu\u0111enje u ti\u0161ini<\/i><\/b> o ukrajinskim izbjeglicama koje su na\u0161le uto\u010di\u0161te u Njema\u010dkoj. To su mahom \u017eene, djeca i starci nesposobni za ratovanje. Oni istinski \u010deznu za \u010dlanovima obitelji, krajevima koje su napustili i zvucima iz domovine. \u010ce\u017enja se prelama kroz telefonske razgovore, dje\u010dje \u017eelje i strahove odraslih. Mali\u0161ani u\u010de njema\u010dki jezik te, kako je izbjegli\u010dki centar smje\u0161ten u nekada\u0161njoj kasarni, uspore\u0111uju prizore iz Drugog svjetskog rata naslikane na zidovima kasarne sa onima kod ku\u0107e i zaklju\u010duju da ba\u0161 i nema neke su\u0161tinske razlike.<\/p>\n
U istoj sekciji je jo\u0161 jedan kratki film koji propituje izbjegli\u010dke teme, ovaj put sa aspekta poku\u0161aja izra\u017eavanja emocija na novom jeziku. Radi se o Ukrajinki koja u\u010de\u0107i portugalski jezik tra\u017ei na\u010dine da se izrazi ne samo rije\u010dima nego i slikama, video snimcima \u010dasova portugalskog i sje\u0107anjima. Jezi\u010dka barijera pokre\u0107e kreativnu stranu redateljice Daryne Mamaisur <\/b>pa stvara kola\u017e od sli\u010dica iz ne\u010dega \u0161to sli\u010di bukvaru za odrasle dok se prisje\u0107a \u017eivota u Kijevu i otkriva zna\u010denja rije\u010di na novom jeziku. Video esej O Fumo do Fogo<\/i><\/b> (Smoke of the fire\/Vatreni dim)<\/i><\/b>, kako autorica ka\u017ee, posve\u0107en je svima onima koji ostanu bliski uprkos udaljenosti.<\/p>\n
I kratki film Karle Crn\u010devi\u0107<\/b> Divlje cvije\u0107e<\/i> povezan je sa ratom i izbjegli\u0161tvom a nastao je od digitaliziranog snimka koji je VHS kamerom napravio njen otac kada je prvi put posjetio ratom opusto\u0161enu ku\u0107u u selu Radov\u010di\u0107i iz koje je obitelj izbjegla u prolje\u0107e 1992. Interesantan je po\u010detak filma u kojem klikovi mi\u0161a na digitalnoj mapi zapravo odgovaraju koracima, koracima kojima se i autorica i njena obitelj vra\u0107aju svom domu i zaustavljenom \u017eivotu. Dok radi na filmu, autorica telefonski razgovara sa ocem koji se gotovo ni\u010dega od snimljenih prizora ne sje\u0107a. Koliko je ljudsko sje\u0107anje varljivo i koliko su nam potrebni materijalni dokazi da zaboravljanjem \u017eelimo potisnuti bolne momente, \u010dak i kada su povezani sa onima koji prkosno slute novi po\u010detak kao \u0161to to ovdje \u010dini divlje cvije\u0107e rascvjetalo na zgari\u0161tu?<\/p>\n
O nedavnoj historiji balkanskih zemalja govori i film Prizvan i pozvan<\/i><\/b> koji su zgotovili Luka Papi\u0107<\/b> i Sr\u0111a Vu\u010do. <\/b>Sre\u0107emo se sa povijesnom satirom ili politi\u010dkom komedijom koja portretira, pardon, ironizira, pet predsjedni\u010dkih kandidata-autsajdera na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima u Jugoslaviji 1990. godine. Autori su upotrijebili gomilu autenti\u010dnih snimaka te ih konfrontirali sa aktualnim izjavama kandidata. Sa tridesetogodi\u0161nje distance lako se smijati ljudima koji su jedino sami sebe shva\u0107ali ozbiljno, a smijat \u0107ete se sigurno. I da, na prvu je ovaj film smije\u0161an. Ali brzo se u svijesti pale lampice koje vele da bauk nacional\u0161ovinizma itekako hara istim prostorima i danas pa se pitate da li se i\u0161ta promijenilo i, ako jeste, kojim su pravcem i\u0161le promjene \u2013 na bolje, ili na gore? Biserka me\u0111u biserima, samodeklarirana pjesnikinja Ljiljana \u010cui\u0107, izjavit \u0107e: \u201eJa volim da isplivam iz bujice. Mada ne znam da plivam. Razume\u0161?\u201c Razumete?<\/p>\n
Najdulji u sekciji je kompleksni eksperimentalni film Dijagonalna sila (La force diagonale)<\/i><\/b> koji potpisuju Annik Leroy<\/b> i Julie Morel<\/b>. Zahtjevan je za gledatelja jer tra\u017ei sna\u017enu koncentraciju i mogu\u0107nost da se brzo adaptira na dva razli\u010dita dijela filma od kojih prvi sadr\u017ei \u010detiri te\u0161ke ljudske pri\u010de a drugi je mnogo vi\u0161e filozofski. U prvom dijelu ljudi razli\u010ditog porijekla, godina i spola, koji su imali te\u0161ka i obilje\u017eavaju\u0107a \u017eivotna iskustva, govore o tome kako su spoljni konflikti utjecali na njihova unutarnja previranja i promjene. Drugi dio posve\u0107en je filozofiji Hannah Arrendt a ispri\u010dan je mnogim glasovima koji \u010ditaju njena pisma, bilje\u0161ke i osobna previranja te pokretom i glumom Claire Vivianne Sobottke. Film se su\u0161tinski bavi pitanjima banalnosti, ljudske gluposti i nesposobnosti (ili nedostatka \u017eelje) da razumiju druge\/druga\u010dije kojoj se suprotstavlja sposobnost pojedinca da ponovo po\u010dne i da na\u0111e nove motive i na\u010dine za opstanak, i vi\u0161e od pukog opstanka. Ponesite odmornu, pametnu i otvorenu glavu na projekciju, trebat \u0107e vam.<\/p>\n
Posljednji na programu i film koji \u0107e zatvoriti ovogodi\u0161nji Pravo ljudski festival<\/i> je El Shatt \u2013 nacrt za utopiju<\/i><\/b> Ivana Ramljaka<\/b>. Pun nje\u017enosti i topline prema likovima \u2013 sudionicima dalmatinskog zbjega u Egipat nakon kapitulacije Italije i njihovim sje\u0107anjima, redatelj se pozabavio rekonstrukcijom de\u0161avanja o kojima je \u010ditao u dnevnicima svoga nona. Pu\u0161taju\u0107i pre\u017eivjele logora\u0161e da nesputano plove sje\u0107anjima, redatelj njihove glasove stapa sa crno-bijelim foto i filmskim zapisima iz davnog doba koje su obilje\u017eili humanizam, zajedni\u0161tvo, radi\u0161nost, dobronamjernost, kreativnost, pa i humor. Mladost je uvijek lijepa, \u010dak i kad je ratna, pa tako i u pam\u0107enju, \u0161to vi\u0161e vrijeme ostavlja sigurnu distancu izme\u0111u onda i sad, ostaju lijepi momenti a one te\u0161ke pozla\u0107uje patina zaborava. Kako ni u dana\u0161njoj Hrvatskoj, ni na mnogo \u0161irem polju od jedne male dr\u017eave, doba utopijskog komunizma ostvarenog u El Shattu nije u milosti, bavljenje ne\u010dim \u0161to bi moglo biti kad bi \u010dovje\u010danstvo slijedilo manje prizemne ideje od onih koje danas slijedi ima ne samo umjetni\u010dku ve\u0107 i povijesnu vrijednost.<\/p>\n
Program je bogat i sigurno \u0107ete u njemu na\u0107i ne\u0161to \u0161to vas zanima pa vas pozivamo da nam se pridru\u017eite u pra\u0107enju programske sekcije Historija, ina\u010de: Kriti\u010dke kartografije<\/i>. Mo\u017eda kartografsko izu\u010davanje i pisanje novih mapa svijeta \u010deka upravo va\u0161 doprinos.<\/p>\n
Marinela Doman\u010di\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Deset filmova kojima je zajedni\u010dko da se na razne na\u010dine i uz kriti\u010dki, a katkad i humoristi\u010dki, bave historijom publici je ponu\u0111eno u okviru specijalne programske sekcije nazvane Historija, ina\u010de: Kriti\u010dke kartografije. Jedan film je veoma duga\u010dak, jedan dugometra\u017eni, dva su trajanja od oko sat vremena a \u0161est je kratkometra\u017enih. Naj\u010de\u0161\u0107e su dokumentarni, \u010desto edukativni,…","protected":false},"author":1,"featured_media":2787,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-2789","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":[],"yoast_head":"\n