![\"\"](\"https:\/\/pravoljudski.org\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/El-Shatt3.jpg\")
<\/p>\nIvan Ramljak \u2022 <\/b>Croatia (2023) \u2022<\/b> 96 min<\/p>\n
El Shatt – nacrt za utopiju <\/i>ve\u0107 tokom uvodnih minuta obojenih duga\u010dkim kadrovima spomen-groblja smje\u0161tenog na obalama kanala prokopanog izme\u0111u Sredozemnog i Crvenog mora gledatelju nje\u017eno pru\u017ea ruku i uvla\u010di ga u krajolik u\u0161u\u0161kan u suton. Zla\u0107ana boja neba i mekana svjetlost zalaze\u0107eg sunca sugeriraju da su, i pored toga \u0161to je centralna figura na groblju punom kri\u017eeva, krstova i petokrakih zvijezda statua Gospe od bola, ne\u010dija sje\u0107anja vezana za ove predjele draga i lijepa. Taj neko je nono redatelja Ivana Ramljaka<\/b>, Karlo Pansini<\/b>, jedan od logorskih lije\u010dnika \u010diji su dnevnici inspirirali Ramljaka<\/b> na dugometra\u017eni dokumentarni zapis o zbjegu 28.000 ljudi iz Dalmacije u El Shatt. Ovdje \u0107e film izgubiti boju i bazirati se na crno-bijelim fotografijama i filmskim zapisima (me\u0111u kojima ima i onih kojima nije bilo mogu\u0107e odrediti autora i porijeklo) i sje\u0107anjima pre\u017eivjelih. Fotografska gra\u0111a je impresivna, rasko\u0161na (jedna tre\u0107ina su izvorne fotografije Ljubomira Garbina<\/b>, nekada voditelja foto-sekcije u El Shattu) i pra\u0107ena iskazima aktera de\u0161avanja koje ne vidimo a koji slobodno, bez ikakvog redateljskog uplitanja i usmjeravanja podpitanjima, pu\u0161taju sje\u0107anja da se preliju preko fotografija.<\/p>\n
Nakon kapitulacije Italije, u \u017eelji da se stanovni\u0161tvo dalmatinskih otoka i priobalja nesposobno za borbu za\u0161titi od Nijemaca, partizanske snage sa Titom na \u010delu su, u suradnji sa saveznicima, pokrenule egzodus \u017eena, djece, maloljetnih i starih prebaciv\u0161i ih prvo na Vis, pa u Italiju, da bi zavr\u0161ili u egipatskoj regiji Sinaj. Iako je putovanje bilo dugo i mukotrpno, Ramljak ne upada u zamku stereotipa da bje\u017eanje od rata prika\u017ee kao o\u010daj, bijedu i patnju. On radije pu\u0161ta aktere da ih vode romansirana sje\u0107anja i nostalgija za mlado\u0161\u0107u dok govore o \u017eivotu u logoru kao o mjestu te\u0161kog ali lijepog i pravednog \u017eivota. Ovdje su proveli dvije godine \u017eive\u0107i, kako veli citat Savke Dap\u010devi\u0107-Ku\u010dar koji otvara film, na jedinom mjestu na svijetu u kojem je ostvaren ideal komunizma. Svaki \u010dlan zajednice vlastitim je radom doprinosio op\u0107em dobru koliko je znao i mogao, svi su se trudili da budu korisni, i, nemaju\u0107i gotovo ni\u0161ta, sve \u0161to su zajedni\u010dki stvarali dijelili su i pomagali se. Organizirani su opismenjavanje za nepismene, \u0161kola za djecu, u\u010denje stranih jezika, umjetni\u010dke, sportske i kulturne manifestacije, dru\u017eenja sa drugim kampovima i domicilnim stanovni\u0161tvom, politi\u010dki skupovi, vjerske aktivnosti a u\u010de\u0161\u0107e u njima uzimalo se slobodno, prema \u017eelji\u00a0 i afinitetu. Prirodne i zdravstvene neda\u0107e stopirale bi povremeno normalan \u017eivot ali i one su rje\u0161avanje zajdeni\u010dki, kreativno i uz improvizacije. Sedamdesetak godina kasnije, ostala su uglavnom lijepa sje\u0107anja koja ne mame kikotanje samo kod onih koji ih pri\u010daju nego i gledatelju stalno dr\u017ee osmijeh na licu. Osmijeh se povremeno pretvori u glasan smijeh kada akteri po\u010dnu nabrajati imena djece ro\u0111ene u logoru \u2013 Logorka, Kairka, El\u0161atka, Zbjegan, Sinaj… \u2013 izraz ne samo duha i humora nego i \u017eelja da se djetetovim imenom u sje\u0107anju zadr\u017ei jedno vrijeme mira, radi\u0161nosti i neobi\u010dne slobode. Jedna od sudionica zapravo \u0107e jasno re\u0107i da je za nju vrijeme boravka u logoru bilo doba najve\u0107e slobode. Pri\u010de o kreativnim rje\u0161enjima kad su u pitanju kuhanje, \u0161najderaj, proizvodnja namje\u0161taja ili svakodnevno pravljenje novina sa svje\u017eim vijestima iz svijeta neodoljivo podsje\u0107a na snala\u017eljivost Sarajlija pod \u010detvorogodi\u0161njom opsadom i na smijeh sa kojim se, trideset godina kasnije, \u010desto prepri\u010davaju ratne anegdote. \u010cudni su putevi kolektivnog povijesnog pam\u0107enja kao i na\u010dini na koje ljudski mozak bri\u0161e lo\u0161e uspomene a ostavlja one vedre, koje vrijede obiteljskog prepri\u010davanja i preno\u0161enja narednim generacijama. Uz to, aktualni politi\u010dko-povijesni trenutak nije, ili nije dostatno, blagonaklon prema \u010duvanju partizanskih uspomena, posebno ne onih koje pokazuju da je bilo mogu\u0107e ostvariti ideju komunizma, tako da ovaj film definitivno ima i historijski a ne samo umjetni\u010dki zna\u010daj.<\/p>\n
<\/p>\n
Kamera iskusnog snimatelja (koji je i sam autor vi\u0161e dokumentarnig filmova) Borisa Poljaka<\/b> mirna je i plemenita u uvodnim i zavr\u0161nim snimcima a u igranim djeli\u0107ima se igra krupnim i srednjim kadrovima otkrivaju\u0107i i pripremu za snimanje. Perfektno i suptilno upravljanje zvukom koji iz pozadine sjajno prati foto i filmski materijal \u010dini da dobijete dojam da zvuci nisu nasnimljeni nego da se stvarno de\u0161avaju u momentu nastanka fotografija. Lagano podvu\u010deni ispod naracije, zvuci putovanja brodovima i vlakovima, pla\u010da djece, vjetra, zrikavaca ili glazbe \u010dine se toliko prirodnim, kao da izlaze iz fotografija.<\/p>\n
Ako bismo tra\u017eili mane ovom filmu, prvo \u0161to pada na pamet su igrani djeli\u0107i u kojima glumci \u010ditaju vijesti iz svijeta vezane za ratna de\u0161avanja od kojih je El Shatt bio poprili\u010dno udaljen. Jasno je da su oni tu zbog protivte\u017ee romanti\u010dnoj slici koja se odmakla od povijesnog trenutka u kojem i dalje bjesni Drugi svjetski rat, ali pomalo odudaraju od ostatka materijala. I da, mo\u017eda je moglo bez ubacivanja tamnog ekrana koji dramatur\u0161ki nije neophodan.<\/p>\n
Neosporni trud i vrijeme utro\u0161eni u pri\u010danje pri\u010de nazvane El Shatt – nacrt za utopiju<\/i> svakako su se vi\u0161estruko isplatili. Film je premijerno prikazan na 16. Festivalu mediteranskog filma u Splitu i odmah je osvojio dvije nagrade \u2013 nagradu publike i posebno priznanje \u017eirija. Nje\u017enost, poeti\u010dnost, dirljivost i toplina kojima zra\u010di \u0161ire se sa ekrana prema gledatelju i \u010dine da se film gleda sa smije\u0161kom i nostalgijom prema vremenu dru\u0161tvene potpore, obnove i izgradnje kakvo te\u0161ko da \u0107e se ikad ponoviti. Sve \u0161to se de\u0161avalo izme\u0111u fotografija prepu\u0161teno je ma\u0161ti i osje\u0107ajima publike, a osje\u0107aje je lako slijediti kada slu\u0161ate vrlo osobne i vrlo emotivne pri\u010de. Ljudska dobrota, nesebi\u010dnost, zahvalnost i humanost, te pomalo zapostavljene kategorije, \u017eive su i opipljive u devedesetak minuta ovog filma.\u00a0 Pa ako su i utopija, lijepo im se prepustiti barem na kratko.<\/p>\n
Marinela Doman\u010di\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Ivan Ramljak \u2022 Croatia (2023) \u2022 96 min El Shatt – nacrt za utopiju ve\u0107 tokom uvodnih minuta obojenih duga\u010dkim kadrovima spomen-groblja smje\u0161tenog na obalama kanala prokopanog izme\u0111u Sredozemnog i Crvenog mora gledatelju nje\u017eno pru\u017ea ruku i uvla\u010di ga u krajolik u\u0161u\u0161kan u suton. Zla\u0107ana boja neba i mekana svjetlost zalaze\u0107eg sunca sugeriraju da su,…","protected":false},"author":1,"featured_media":2848,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-2853","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":[],"yoast_head":"\n