Ta\u010dno se u ovoj ta\u010dki ukazuje potreba za ispisivanjem historije (\u00c8 a questo punto che nasce il bisogno di fare storia), 2024.\u00a0<\/b><\/p>\n
Redateljica: Constanze Rhum<\/b><\/p>\n
Constanze Rhum<\/b>, Austrijanka \u010diji se \u017eivot prete\u017eno odvija na relaciji Be\u010d-Berlin-Pariz, umjetnica je u \u0161irokom shvatanju te rije\u010di. Iako je studirala vizuelne umjetnosti, po \u017eelji i potrebi mo\u017ee biti istra\u017eiva\u010dica, kustosica, redateljica filmova i video radova, kreatorica instalacija, autorica eseja… Njene produkcije istra\u017euju odnos razli\u010ditih vremenski zasnovanih formata izme\u0111u filma i novih medija, njihovu historiju i teoriju, i fokusiraju se na pitanja identiteta, reprezentacije i performativnosti. Bave\u0107i se temama \u017eenskog identiteta djeluje iz feministi\u010dke perspektive i sa velikom predano\u0161\u0107u posve\u0107uje se rodnoj dimenziji. Stoga ne \u010dudi da je inspiraciju za ovaj film neobi\u010dnog i kompliciranog, a tako adekvatnog (premda te\u0161ko prevodivog!) naslova prona\u0161la kako u talijanskoj feministkinji Carli Lonzi<\/b>, suosniva\u010dici pokreta Rivolta Femminile (\u017denski revolt)<\/i><\/b> iz sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, tako i u francuskoj protofeministi\u010dkoj grupi Les Pr\u00e9cieuses (Dragocjene)<\/i><\/b> iz 17. stolje\u0107a, predmetu nedovr\u0161ene studije kojom se Carla Lonzi <\/b>bavila posljednjih godina \u017eivota. Ova studija, posthumno objavljena kao redaktirana kolekcija skica, razmi\u0161ljanja i bilje\u0161ki u knjizi \u201eArmanda, sono io!\u201c (\u201eArmanda, to sam ja!\u201c)<\/i><\/b>, je polazna ta\u010dka filma koja \u0107e i redateljicu i gledatelje povesti atipi\u010dnim vremenskim i povijesnim serpentinama. Po\u010det \u0107e u zatvoru iz 17. stolje\u0107a u kojem su stotinama godina sakrivena pisma, filmske trake (kojih u stvarnosti nema prije 19. stolje\u0107a) i polomljena ogledala. Komadi\u0107i zrcala su lajtmotiv koji \u0107e se \u010desto ponavljati. Nekada \u0107e se ogledala razbijati, nekad sastavljati od krhotina, a naj\u010de\u0161\u0107e \u0107e reflektirati jarko svjetlo. Zapravo, tokom cijelog filma redateljica traga za zrcalima iz pro\u0161losti u kojima bi se mogla ogledati \u2013 bilo da su to likovi stvarnih \u017eena ili Molijerovih<\/b> junakinja (koje su, mo\u017eda, tako\u0111er bile stvarne). Trenutne osobne probleme prepoznaje kao trajne, strukturalne i bezvremene. \u017denske.<\/p>\n
Za pra\u0107enje ovog filma koristit \u0107e vam, iako nije neophodno, poznavanje njema\u010dkog i talijanskog jezika kako biste mogli vi\u0161e pratiti vizualni segment nego tekstualni prijevod. Trebat \u0107e vam dobra koncentriranost, radoznalost, otvorenost, spremnost da pro\u0161irite znanje naknadnim i\u0161\u010ditavanjem dostupne literature i po\u0161ten odnos prema rodnim pitanjima. Ne morate biti feministkinja a naklonost ka filantropiji mo\u017ee biti od pomo\u0107i.<\/p>\n
Me\u0111u temama o \u017eenskom identitetu, njegovim manifestacijama i pote\u0161ko\u0107ama u manifestaciji\u00a0 posebno su istaknuti slu\u010dajevi nasilja nad \u017eenama. Su\u0111enja za silovanja iz 17. stolje\u0107a su prezentirana ma\u0161tovitim kreiranjem onda\u0161njih radio-vijesti (radio je izum dvadesetog stolje\u0107a). Repeticijom sli\u010dnih radijskih izvje\u0161taja koji do u detalj govore o groznim de\u0161avanjima ja\u010da dojam o brojnosti poni\u017eavaju\u0107ih zbivanja s dvostrukom viktimizacijom \u017eena \u2013 pored strahote \u010dina silovanja, u\u017easna su i sudska ispitivanja istra\u017eitelja i advokata odbrane.<\/p>\n
Redateljica nasilje pronalazi i u obiteljskim foto-albumima i tvrdi da se ono mo\u017ee prepoznati u kretnjama, pozama i pogledima. Najinteresantnije su joj poze ruku kojima posve\u0107uje posebnu pozornost, pa kao va\u017ean sastojak filma nudi mini studiju kretnji \u017eenskih ruku.<\/p>\n
Druga va\u017ena tema sveprisutna u filmu jeste umjetnost i njena va\u017enost za \u017eene \u2013 gluma, fotografija, pisanje, snimanje filmova \u2013 sa posebnim naglaskom na bilje\u017eenje pokreta, pona\u0161anja i pogleda (sa interesantnom konstatacijom da pogled \u010de\u0161\u0107e treba koristiti kao oru\u017eje) i va\u017enost objektiva kroz koji se mo\u017ee gledati na razne na\u010dine (\u201eSvaka kap ki\u0161e koja pada je objektiv\u201c).<\/p>\n
Ako ovaj film treba kategorizirati, najpribli\u017enije se mo\u017ee opisati kao eksperimentalni esej sa dokumentaristi\u010dkim te\u017enjama. Eksperimentalan je i u vizualnom domenu (jer je napravljen kao kola\u017e zami\u0161ljenih, glumljenih i dokumentarnih trenutaka, kako crno-bijelih tako i jarko obojenih) i u domenu naracije, jer polaze\u0107i iz sada\u0161njosti odlazi u pro\u0161lost i mislenim, filozofskim na\u010dinom spekulira o mogu\u0107im putevima ka tada\u0161njoj budu\u0107nosti. Zvu\u010di li vam ovo slojevito i komplicirano, u pravu ste. Ispisivanje povijesti ni u kom slu\u010daju nije pravolinijsko ni konvencionalno, pa za\u0161to bi se jednostavno pisala ona historija koju je u datom trenutku potrebno izmisliti?<\/p>\n
Marinela Doman\u010di\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Ta\u010dno se u ovoj ta\u010dki ukazuje potreba za ispisivanjem historije (\u00c8 a questo punto che nasce il bisogno di fare storia), 2024.\u00a0 Redateljica: Constanze Rhum Constanze Rhum, Austrijanka \u010diji se \u017eivot prete\u017eno odvija na relaciji Be\u010d-Berlin-Pariz, umjetnica je u \u0161irokom shvatanju te rije\u010di. Iako je studirala vizuelne umjetnosti, po \u017eelji i potrebi mo\u017ee biti istra\u017eiva\u010dica,…","protected":false},"author":1,"featured_media":2996,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-3132","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":[],"yoast_head":"\n