Ovo pi\u0161em nakon dubokog uranjanja u ovogodi\u0161nji program festivala Pravo Ljudski \u2013 Palestina kao kolektivna budu\u0107nost: Bilje\u0161ke o otporu i osloba\u0111anju \u2013 ali i nakon godinu dana dubokog uranjanja u palestinsku historiju, historiju kolonijalnog nasilja koje jeste <\/i>historija Palestine, nakon godinu dana poku\u0161avanja da ne okre\u0107em glavu od raskomadanih tijela genocida u Gazi koji je direktna posljedica ove historije. Ovo pi\u0161em na dan kada su moje misli uz re\u017eisera Abbasa Fahdela koji upravo tra\u017ei sigurno mjesto za svoju porodicu i sebe jer im dom u ju\u017enom Libanonu vi\u0161e nije siguran otkako je Izrael po\u010deo napadati Libanon. Time kao da je proglasio drugu Gazu, \u0161to je \u010din nasilja koji je oduvijek bio izvjestan, kao \u0161to vidimo u video eseju Lawrenca Abu Hamdana, \u201cDnevnik jednog neba\u201d, u kojem se prikazuju izraelski sveprisutni i zlokobni vojni letovi nad Libanonom \u2013 nekad i 50 letova dnevno \u2013 zbog kojih se ljudi tamo nikad nisu osje\u0107ali sigurno. Kao i u slu\u010daju neminovne invazije na Libanon danas, me\u0111unarodna zajednica \u2013 za koju sad znamo da ozna\u010dava nekolicinu zapadnih supersila koje se me\u0111usobno podr\u017eavaju \u2013 ne \u010dini ni\u0161ta. Uostalom, to je ista ona me\u0111unarodna zajednica koja je u\u010destvovala ili podr\u017eavala invaziju Iraka 2003., \u0161to je spomenuti Abbas Fahdel zabilje\u017eio u svom monumentalnom filmu \u201cDomovina: Irak, godine nulte\u201d (2015). Zajedni\u010dki nazivnik za ovaj ciklus ubijanja i raseljavanja koji se neprekidno ponavlja, bilo u Palestini ili Libanonu, jeste kolonijalno nasilje.<\/p>\n
U pro\u0161loj smo godini shvatili da neki od nas koji mislimo i \u017eivimo film radije biraju da \u0161ute. \u010cin je to koji je Edward Said jednom definisao<\/a> kao \u201cone navike uma intelektualca koje izazivaju izbjegavanje, to tipi\u010dno okretanje od te\u0161ke i principijelne pozicije za koju znate da je ispravna, ali koju ne odlu\u010dite zauzeti. Ne \u017eeli\u0161 se u\u010diniti previ\u0161e politi\u010dnim, strah te ispasti kontroverzan, \u017eeli\u0161 da odr\u017ei\u0161 reputaciju uravnote\u017eenog, objektivnog, umjerenog; nada\u0161 se ponovnom pozivu da savjetuje\u0161, da bude\u0161 u odboru presti\u017enih komiteta kako bi ostao u okviru odgovornog \u0161iroko prihva\u0107enog mi\u0161ljenja; nada\u0161 se jednog dana dobiti po\u010dasnu diplomu, veliku nagradu, mo\u017eda \u010dak postati ambasadorom\u201d.<\/p>\n Ipak se ove protekle godine dr\u017eim knji\u017eevnosti i filmova i diskusija koje oni donose, s onima koji odbijaju skrenuti pogled, kako bih usredoto\u010dila svoje misli, ali i stekla prolazne trenutke osje\u0107aja da je otpor mogu\u0107, da le\u017ei koliko u rukama obi\u010dnih pojedinaca_ki, toliko i onih koji se pridru\u017euju kolektivnom razmi\u0161ljanju i praktikovanju ovog otpora. U skladu sa u\u010de\u0161\u0107em u ovom kolektivnom razmi\u0161ljanju, evo mojih li\u010dnih bilje\u0161ki o filmovima ovogodi\u0161njeg festivala Pravo Ljudski s fokusom na Palestinu, razbacane niti misli za koje se nadam da \u0107emo na festivalu mo\u0107i zajedno utkati u kompleksniju tkaninu.<\/p>\n *Nikad ne zaboraviti historiju nasilja i ne dozvoliti da ovo zamijeni ispraznu frazu \u201enikad vi\u0161e\u201c, koja se, gotovo ironi\u010dno, opet i iznova, pokazuje uzaludnom. Samo na taj na\u010din mo\u017eemo svoju sada\u0161njost pro\u017eeti znanjem koje nam pro\u0161lost nudi, a kojim mo\u017eemo promi\u0161ljati mogu\u0107e oslobo\u0111ene budu\u0107nosti. Filmovi \u201cFilm ratnik\u201d (2024), kao i \u201cParadiso, XXXI, 108\u201d (2022) re\u017eisera Kamala Aljafarija upravo su takvi \u2013 stavljaju historiju u prvi plan i sabotiraju na\u010din na koji je pi\u0161u kolonizatori. \u201cFilm ratnik\u201d, koji je cijeli sa\u010dinjen od arhivskih snimaka, kombinira vizualne intervencije u slu\u017ebene izraelske arhive, okre\u0107u\u0107i ove slike same protiv sebe, s dijelovima arhiva Palestinske oslobodila\u010dke organizacije koje je izraelska vojska oplja\u010dkala tokom izraelske invazije na Bejrut 1982. Sam historijat centra u kojem se nalazio arhiv mnogo govori. Izraelci su prvo poku\u0161ali uni\u0161titi centar 1972. godine. Direktoru instituta poslano je pismo s eksplozivom, koje mu je eksplodiralo u lice i ozbiljno ga ozlijedilo. Kasniji poku\u0161aj da se podmetne bomba ispred zgrade bio je neuspje\u0161an. Kad je 1982. Bejrut napadnut, izraelska vojska je oplja\u010dkala sve, cijelu zgradu. Nekoliko mjeseci kasnije, kad se izraelska vojska povukla iz Bejruta, neki su se radnici istra\u017eiva\u010dkog centra vratili i po\u010deli ponovo graditi biblioteku. Ispred centra je podmetnuta automobilska bomba koja je eksplodirala i sve prisutne ubila. Kao \u0161to je re\u017eiser istakao u na\u0161em razgovoru na festivalu Visions du Reel \u2013 ovo pokazuje kako kra\u0111a zemlje nije nikada dovoljna kolonizatorima i kako je uvijek prati uni\u0161tavanje autohtone historije, znanja, kulture: \u201cCilj je da Palestina prestane postojati \u2013 kao mjesto, \u010dak i kao ideja\u201d \u2013 citat je iz intervjua u ovogodi\u0161njem proljetnom izdanju magazina \u201cKino!\u201d. Kao u Aljafarijevim filmovima, Oraib Toukan koristi snimke preminulog fotografa i kinematografa Hanija Jawharieha u svom filmu \u201cVia dolorosa\u201d (2021). Ova igra sa snimkama, usporavanje i dora\u0111ivanje, uz komentare knji\u017eevnice i filmske teoreti\u010darke Nadie Yaqub, predstavlja istra\u017eivanje uloge koju slike imaju u kolonijalnom nasilju. Film nas tjera da razmi\u0161ljamo o va\u017enosti onih koji slikaju, sla\u017eu slike i stvaraju im narative, \u010dime postaje analiza onog \u0161to Toukan defini\u0161e kao \u201cokrutne slike<\/a>\u201d, slike u kojima je subjekt degradiran njihovim kori\u0161tenjem, ponovnim kori\u0161tenjem i cirkulisanjem, a sve to uz razmi\u0161ljanje o radikalnim mogu\u0107nostima raslojavanja i ponovnog kori\u0161tenja takvih slika.<\/p>\n Jocelyne Saab (1948\u20132019), jedna od najva\u017enijih arapskih re\u017eiserki, posvetila je svoj rad dokumentovanju nasilne historije kojoj je i sama svjedo\u010dila. Danas kad vidimo historiju kako se ponavlja kroz izraelsko bombardovanje Libanona i nikad br\u017eu eskalaciju, Saab nam mo\u017ee pomo\u0107i da razumijemo korijene nasilja po\u010dinjenog nad Libanonom. Film \u201cBejrut, moj grad\u201d (1982) snimljen je odmah nakon invazije 1982. godine. S kamerom u ruci, Saab je krenula u potragu za onim \u0161to je ostalo od haosa uni\u0161tenih izbjegli\u010dkih kampova i naselja. U filmu koji se smatra klasikom libanonskog filma, Saab se pita kada je po\u010delo ovo nasilje i oslikava beskompromisni portret grada u ru\u0161evinama i svih koji su ostali bez i\u010dega, tako da nikako ne mo\u017eemo okrenuti glavu.<\/p>\n *Znati da je kolonijalno nasilje kapitalisti\u010dko nasilje jer su kolonijalne sile uvijek vodile rat protiv autohtonih ljudi i njihovog odnosa sa zemljom, \u010desto uz pomo\u0107\u00a0 okoli\u0161nih zakona zelenih imperijalista. \u201cSakuplja\u010di hrane\u201d (2022) Jumane Manne govori upravo o tome. Izrael je 1977. donio zakon kojim se Palestincima zabranjuje da beru biljke \u201cza'atar\u201d i \u201cakkoub\u201d (sli\u010dna arti\u010doki i \u0161parogi), obje historijski osnovne namirnice palestinske kuhinje. Kroz rekreaciju dijelova su\u0111enja i razgovore s palestinskim sakuplja\u010dima hrane i izraelskim farmerima, koji su uzeli sjeme zabranjenog bilja, i uzgajaju ga i prodaju nazad arapskom sektoru, film nam pokazuje razliku izme\u0111u odnosa sa zemljom, prirodom i onim \u0161to nam ona daje s jedne strane, a s druge kori\u0161tenja same zemlje i prirode za profit. Pokazuje nam i kako naizgled mali \u010din branja biljaka mo\u017ee postati \u010din otpora. Naposljetku, uz izraelski genocid nad Gazom koji traje i uz glad koju su prouzrokovali, vidimo da \u0107e upravo zbog tradicije sakupljanja hrane i poznavanja svoje <\/i>zemlje neki u Gazi pre\u017eivjeti jedu\u0107i trave kao \u201ckhobeza\u201d, divlja lisnata biljka nalik \u0161pinatu koja se naziva i sljez.<\/p>\n *Slu\u0161ati pojedince_ke i njihove li\u010dne pri\u010de da nikad ne dozvolimo nasilju da ih pretvori u brojke. Kao \u0161to to \u010dini Lina Soualem u \u201cZbogom, Tiberiado\u201d (2023) prepli\u0107u\u0107i pri\u010de pojedinaca_ki i svoju porodi\u010dnu historiju u Palestini. Soualem intervjui\u0161e svoju majku, me\u0111unarodno priznatu glumicu Hiam Abbass, i svoje tetke koje pri\u010daju o svom domu u Tiberiadi odakle su prognane 1948. i o svom \u017eivotu u Deir Hammai, te govori o svom \u017eivotu s majkom u inostranstvu. \u017divotu koji je trajno i duboko obilje\u017een i uslo\u017enjen zbog \u010dinjenice da su one \u017eene. Prognanstva, prisilna i dobrovoljna, tjeraju \u017eene ovih porodica da jo\u0161 upornije \u010duvaju uspomene i li\u010dne historije, iako je pro\u0161lost neodvojiva od patnje. Gledanje filma i razmi\u0161ljanje o kompleksnostima i patnjama svake \u017eene u porodici je vje\u017eba razumijevanja kako historija nasilja mijenja \u017eivote mnogih kojima ne\u0107emo saznati pri\u010de, ali koji svakako postoje i nose se s ovim nasiljem svakog dana.<\/p>\n U sli\u010dnom duhu se film ve\u0107 spomenute preminule libanonske re\u017eiserke Jocelyne Saab, \u201c\u017dene Palestine\u201d (1974), fokusira na palestinske \u017eene koje se \u010desto zanemaruju u prikazu palestinske borbe. \u017dene koje su prognane iz svoje domovine, bilo tijekom Nakbe dok su bile djeca, kasnije tijekom eskalacija izraelskog nasilja ili zbog svoje politi\u010dke predanosti oslobo\u0111enju Palestine. Ve\u0107ina \u017eivi u libanonskim izbjegli\u010dkim kampovima. Obrazovale su se i \u017eele da podu\u010davaju druge \u017eene u kampovima, da budu aktivno uklju\u010dene u libanonsku borbu za oslobo\u0111enje na bilo koji na\u010din, a mnoge se pridru\u017euju i gerilskim borkinjama. Kao i \u017eene iz porodice Line Soualem, \u017eene koje Saab prikazuje jasno znaju: borba protiv kolonijalnog nasilja borba je i protiv patrijarhalnog nasilja i ugnjetavanja.<\/p>\n *Nikad ne skretati pogled s po\u010dinilaca i njihovih pomaga\u010da. Neka znaju da vidimo <\/i>i da znamo.<\/i> Takvo buntovno suo\u010davanje sa cijevi pi\u0161tolja, forenzi\u010dko \u010dak, vidimo u filmu Lawrenca Abu Hamdana \u201cGumom oblo\u017eeno \u017eeljezo\u201d (2016), gdje Hamdan aktivira audio analizu ubojstva dvaju tinejd\u017eera, Nadeema Nawara i Mohamada Abu Dahera, na Zapadnoj obali. Analiza dokazuje krivicu izraelske vojske za ova ubojstva koja nikad nisu stigla do suda i koja izraelska vojska \u017eeli da zaboravimo poput mnogih drugih.<\/p>\n *Znati da dekolonizacija zna\u010di dekolonizovati sve sfere na\u0161eg \u017eivota. Ako \u017eelimo da dekolonizacija postane vi\u0161e od popularne teme za akademske radnice i radnike, moramo znati da to zna\u010di i pravo povratka svima koji su protjerani sa svoje zemlje \u010dak i davne 1948. godine.<\/p>\n *Pru\u017eati otpor kako znamo, kako mo\u017eemo, na sve mogu\u0107e na\u010dine.<\/p>\n Petra Meterc<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Ovo pi\u0161em nakon dubokog uranjanja u ovogodi\u0161nji program festivala Pravo Ljudski \u2013 Palestina kao kolektivna budu\u0107nost: Bilje\u0161ke o otporu i osloba\u0111anju \u2013 ali i nakon godinu dana dubokog uranjanja u palestinsku historiju, historiju kolonijalnog nasilja koje jeste historija Palestine, nakon godinu dana poku\u0161avanja da ne okre\u0107em glavu od raskomadanih tijela genocida u Gazi koji je…","protected":false},"author":1,"featured_media":2899,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-3139","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":[],"yoast_head":"\n